utorak, 08.01.2008.
luckily, Im insane.
today, around 1 o'clock PM
i don't want to go, but if i die young
fill my empty room with the sun
fill my empty room with the sun
ništa više nije važno.
nema ih.
samo prazan prostor.
zašto baš bijelo?? ne volim bijelo.
ma ovo je san.
jedini iz kojeg se nisam uspjela probuditi.
i zašto mi je hladno?
treba li boljeti.
toliko pitanja, a nitko ne odgovara.
samo tišina. nema glezbe.
uvijek sam mislila da će biti glazbe.
znate one pozadinske.
i boljet će.
mislila sam da ću vidjeti lice.
barem jedno lice utjehe.
čuti glas koji će mi reći da se ne brinem.
ne čujem ga.
nema sjećanja koje bi mi moglo odvratiti misli.
i bojim se.
otvaram oči.
i ne želim opet to doživjeti.
paranoja.
nema vremena.
nemam dovoljno vremena da ga pronađem.
sve ovo što se gomila u meni neće imati tko iskoristiti.
neću imati kome pokloniti sve što sam tako brižljivo čuvala.
vidjela sam tisuće lica.
ni jedno nije bilo pravo.
pesimizam.
odjednom se osjećam tako staro.
vrijeme mi curi kroz skupljene dlanove.
pokušavaš ne misliti o onome što boli.
o jedinoj stvari koje se užasavaš.
ali jedino o tome možeš.
jer strah zavlada tvojim tijelom.
i preteško je boriti se.
pa se prepustiš.
nešto je ispod moje kože.
i smeta mi što je baš mene odabralo.
pusti me.
lice koje me sluša dok dišem.
lice koje me gleda dok lažem.
lice koje se grči kad plačem.
lice koje je prazno. kojemu crte nisu određene.
vrisak.
what to do when you are dead??
today, around 16:30
svi povlače neke crte. granice, odjeljke, ne znam.
meni se vrijeme jednostavno nastavlja.
ne shvačam simboliku datuma niti nikad nisam.
još nikad mi dijeta nije uspjela jer sam je počela od ponedjeljka.
nikad nisam odgovorno učila ako sam si napravila raspored učenja.
u stvari, ograničenja ništa ne vrijede ako stvarne odluke nema.
nikakva zabrana još nikad nije nešto dobro donjela. (by my dad)
nisam primjetila da su se 1.1.2008. promijenile boje.
ili je naglo postalo toplije.
nismo postali naglo optimistični. ili bar ja nisam.
svijet je još uvijek tu, onako tvrd i surov kakav je uvijek bio.
ja ga još uvijek gledam na svoj način.
odlučila sam se boriti.ne zato što je 8. siječanj u 16:44, nego zato što ja to želim.
zato što znam da moram.
u glavi mi je neki čudan bordel u kojem se prodaju osjećaji.
ma, odjebi. ja sam dovoljno dobra da mi se daju besplatno.
i znam kojeg želim. ne sreću, jer nju moram zaraditi.
ne želim ljubav jer u meni živi jedan pritajeni idealist koji mi govori da će ona doći sama, onda kada ja budem spremna.
ne želim vjeru. barem ne onu koju su drugi unakazili.
želim snagu.
to mi je dovoljno.
to be yourself is all that you can do.